Razlika između Ardora i Ardora

'Ardor' i 'Ardor' su u osnovi iste riječi. Razlika je u tome što se jedan u Sjedinjenim Državama smatra ispravnim, a drugi u engleskom Commonwealth, što je inačica koja se govori u Engleskoj. Osim toga, potječu iz iste etimologije, izgovaraju ih isto i znače isto.

Dvije riječi su na engleski stigle s francuskog jezika, točnije anglo-normanski, što je bila verzija francuskog jezika koja se na britanskim otocima govorila između jedanaestog i šesnaestog. Norman se odnosi na vojvodstvo Normandije, koje je danas sjeverozapadno područje moderne Francuske. U kasnom jedanaestom stoljeću Normandija je napala Englesku i sa sobom nosila njihov jezik, koji je upoznao engleski utjecaj i postao anglo-normanski. Budući da su bili osvajači, njihov se jezik nalazio najčešće u višim slojevima. To je razlog zašto se mnoge odmjerenije riječi na engleskom mogu pratiti do francuskih i latino korijena. Imenica 'napitak' bila je germanska riječ i dolazi od starih engleskih korijena, ali njen sinonim 'piće' bio je francuski, pa je to bila riječ koju su koristile više klase.

Prije nego što je postala francuska riječ, to je bila latinska riječ 'ardor', što znači isto kao i moderne riječi. Došlo je od glagola 'ardere', odnosno 'izgorjeti'. To je zauzvrat dolazilo od glagola 'aridus', ili 'osušiti', a u konačnici i iz proto-europskog glagola koji je značio 'osušiti', kao i 'izgorjeti' i 'svijetliti'.

I „gorljivost“ i „gorljivost“ sačuvali su neka starija značenja, ali vatra je metaforična. Primarno značenje je osjećaj topline, strasti, pristupa s puno energije ili druge intenzivne emocije. To je povezano s riječima „žar“ i „žar“, koji znače istu stvar. Primjenjuju se i neka značenja riječi 'duh' jer mogu značiti puno energije, strasti ili entuzijazma.

'Ardor' i 'žara' mogu značiti i jaku vrućinu, kao u 'sklonosti plamenu' ili 'sklonosti plamenu'.

Još jednom, znače istu stvar, unatoč različitim pravopisima. Razlog za pravopis isti je kao i za ostale parove, poput "boje" i "boje", "časti" i "časti", "oklopa" i "oklopa", "vigor" i "vigor", i tako dalje. Razlog proizlazi iz činjenice da su riječi latinske riječi koje su prošle francuski jezik prije nego što su postale engleski.

U francuskom jeziku završetak '-our' odražava izgovor različit od zvuka 'ili'. Kad su latinske riječi prvi put ušle na francuski jezik, bile su izgovorene s više slova '-ur', a njihov je pravopis to odražavao. Kasnije se u većini promijenila u završnicu '-our', jer je izgovor bio drugačiji.

Mnoge su engleske riječi posuđene iz francuskog zadržale pravopis, čak i ako nije odražavao njihov izgovor. Međutim, mnogi su engleski učenjaci bili obožavatelji latinskog jezika, išli su tako daleko da su mu nametali latinska ograničenja poput pravila o tome da rečenica nikad ne završi prijedlogom. Zbog toga su se na engleskom jeziku pojavili latinični pravopisi. Kad je Engleska kolonizirala Ameriku, s njima su stigla oba pravopisa. Odatle su pravopisi odlučivali rječnici. Samuel Johnson, koji je objavio časopis Rječnik engleskog jezika 1755. smatrao da se treba čuvati francuski pravopis, jer je to dulje bilo na jeziku. Međutim, Noah Webster, koji je objavio Američki rječnik engleskog jezika 1828. godine smatrao je da bi pravopis ovih riječi trebao biti jednostavan, pa je koristio latinopiske jer su one manje komplicirane.

Jedina razlika između ove dvije regije je regija u kojoj se pravopis prvenstveno koristi. U Sjedinjenim Državama je "ardor". U većini ostalih zemalja koje govore engleski jezik, to je 'ardor'.