Razlika između kapitalizma i libertarijanizma

Uvod

Uvjet Sloboda u osnovi opisuje politički sustav u kojem vlada daje prednost pojedinčevom pravu na posjedovanje imovine i uživanja slobode (Takala, 2007). Uvjet kapitalizam, s druge strane, opisuje ekonomski sustav koji daje prednost privatnom vlasništvu nad imovinom kroz trgovinu proizvedenom robom na slobodnom tržištu (Klein, 2007). Teorije libertarije i kapitalizma prvi su put iznesene tijekom 17th i 18th stoljeća u Europi (Takala, 2007).

Ovo razdoblje, koje je također obilježila industrijalizacija u raznim europskim nacijama, vidjelo bi poticaj za veća prava građana, čiji su se životi izumom masovne proizvodnje naglo transformirali. Izvršene su usporedbe između libertarijanizma i kapitalizma, jer te teorije podupiru očuvanje ljudskih prava i pravo običnog građanina da državno vlasništvo i život štiti država (Takala, 2007). Međutim, manifestacija stvarnih učinaka kapitalizma u posljednjih pet desetljeća dokazuje da postoje znatne praktične razlike između ove dvije teorije.

Razlike između kapitalizma i libertarijanizma

U prvom redu, libertarijanizam je politička teorija koja drži da privatni građani imaju individualna prava, dok je kapitalizam ekonomska teorija koja potvrđuje važnost zaštite privatnog poduzetništva i vlasništva u svrhu promicanja razvoja slobodnog tržišta i povećanja kapitala. Glavna razlika između ove dvije teorije ima veze s političkim i ekonomskim strukturama koje nastaju u društvu kao rezultat njihove prakse. Libertarijanski zakon promiče prava svih pojedinaca na postizanje svojih profesionalnih i osobnih ciljeva pod uvjetom da ne krše prava drugih. Teoretski, čini se da kapitalizam podržava isti koncept.

U praksi, međutim, kapitalizam postiže suprotno onome što promiče libertarski zakon. U bilo kojoj naciji koja provodi kapitalizam, građani dobivaju pravo prikupljati zamjenjivu robu poput novca ili čak imovine (Klein, 2007). To tada nadahnjuje bogate vlasnike da se šire u nekoliko industrija, traže jeftinije sirovine, pa čak i smanje plaće u nastojanju da ostvare više zarade. To prirodno narušava prava radnika. U pravnom smislu, kapitalizam daje prednost objektivnim zakonima nad građanskim pravima. Crony kapitalizam danas je čest u mnogim zemljama zbog predanosti koju korporacije pokazuju svojim dioničarima čak i kad njihove aktivnosti negativno utječu na okolnu zajednicu ili čak radnike u poduzećima (Kang, 2002).

Netočno je ustvrditi da se kapitalizam, poput libertarijanizma, temelji na promicanju prava pojedinaca, jer je moderni kapitalizam dokazao da dioničari, poput rukovoditelja korporacija, a ne obični građani, imaju najviše koristi od slobodne trgovine. Karl Marx je tvrdio da kapitalistički profit u osnovi iznosi višak vrijednosti stvoren krađom ljudskog rada (Kang, 2002). Iako to možda nije tačno u svim slučajevima, očito je da su kapitalisti skloni teškim izborima hoće li sačuvati svoje poštivanje individualnih prava ili postići korporativne ciljeve po cijenu drugih (Takala, 2007)..

Za razliku od kapitalista, libertarijanci ne daju prioritet potrebama i željama bogatih ljudi, niti brane vladine sustave koji su možda stvoreni da osiguraju njihovu ćud. Libertarijanstvo podržava tržište na kojem svaki građanin, bio bogat ili siromašan, ima jednaku mogućnost sudjelovanja na tržištu prodajom usluga ili proizvoda. Libertarci također ne žele podržati vladinu intervenciju na tržištu, jer to često rezultira da velike korporacije zbog svojih doprinosa u vladi dobivaju brojne pogodnosti.

Zaključak

Glavna razlika između kapitalizma i libertarijanstva ima veze s provedbom prava građana. Iako obje teorije tvrde da podržavaju prava svih pojedinaca na posjedovanje imovine i sudjelovanje u tržišnim operacijama na jednakoj osnovi, kapitalizam ne podržava tu činjenicu u praksi. Uvjeti koje je stvorio kapitalizam imaju tendenciju da podrže razvoj korporativnih organizacija koje tlače pripadnike općeg stanovništva kako bi ostvarili više profita.