Razlike između arapske i američke kulture

Arapska kultura vs američka kultura

Globalne mase oduvijek su pokušavale razlikovati kulturu Arapa i Amerikanaca, zašto? Jer te bi razlike mogle biti glavni razlog zašto se te dvije civilizacije nisu mogle međusobno uskladiti u pogledu nekih temeljnih ciljeva.

Ta su različitost također korijen njihove dugotrajne borbe na računu humanističkih znanosti na ovom svijetu. Arapi se ponašaju prvenstveno prema islamskim uputama i nekim starim običajima, dok su Amerikanci slobodoumni i suvremeni.

Oboje se razlikuju u svojim metodama, a više u potpunosti ovise o njihovoj slobodi i kulturnom rastu. Na toj bilješci, ovaj će se članak baviti svim onim sukobljivim pitanjima između dvojice kako bi ih stranci svog društva možda bolje razumjeli. Polako, otpustite i čitajte dalje.

VJERSKA UVJERENJA

Povijest Amerikanaca kaže da su njihove vjerske početke utemeljili kršćanstvo ili njihovo vjerovanje u Isusa Krista kao Boga i spasitelja iz puritanaca Ujedinjenog Kraljevstva koji su zagovarali modificiranje i reguliranje načina štovanja protestantske reformacije. Od 600. god., Arapskim narodima vladalo je na temelju monoteističkih učenja, utemeljenih u svetim spisima Kur'ana za koje se vjeruje da ih je Bog otkrio preko proroka Muhameda.

Razlika Arapa i Amerikanaca u njihovom religioznom uvjerenju zapravo je samo jedna od glavnih točaka koja je pridonijela periodičnom neslaganju koje se često smatra političkim sukobom, ali zapravo nije ono što jest. Dok arapske zemlje osiguravaju zadržavanje islama kao svoje nacionalne vjere; Amerikanci s druge strane imaju svoj individualistički pogled na vjeru gdje svaka osoba ima slobodu odlučivanja o tome u koju bi nastavu trebala krenuti. Amerikanci čak imaju slobodu da budu dio religije ili ne. Još jedna stvar je da islam vjeruje u jedinog Boga koji je Allah suprotno onome u što američki kršćani vjeruju kao Presveto Trojstvo sastavljeno od Božice Tri u Jednom koji je Go Otac, Bog Sin i Bog Sveti Duh.

KOMUNIKACIJA

Jezik Arapa i Amerikanaca smatra se teritorijalnim jer dominiraju u komunikacijskom sustavu njihovih lokacija. Arapski je vladajući jezik Istoka koji potječe iz aramejskog i hebrejskog jezika; a američki engleski vlada kao jezik Zapada. Dok jezična komunikacija Arapa ima usku povezanost s njihovom islamskom religijom, američki Englezi imaju moć prikazivanja međunarodnog komercijalizma jer on postaje jezik svijeta prema zadanim postavkama. Arapi i Amerikanci razumiju jezike jednih drugih u različitom smislu, proizvodeći između njih razdvojenost u pitanjima društva i politike, ekonomije i religije.

LITERARNI STUDIJ

Baš kao i njezin jezik, i engleska se književnost uspostavila kao zadani ili temeljni obrazac sadašnjih književnih izvještaja u povijesti svjetske književnosti. Za razliku od svog engleskog kolege koji je univerzalniji, arapska je književnost decentraliziranija distribuirana od strane islamske religije koja dominira i na kraju zamjenjuje svoju staru književnost Kur'anskim odlomcima i poezijom.

PRESS

Iako i arapski i američki mediji dobivaju vijesti iz trenutnih događaja koji se događaju u ove dvije kulture, pojedinačno se razlikuju u pogledu slobode ili demokracije. Američki su mediji slobodna štampa koja često rezultira ozbiljnom nestruktuiranom i nekontroliranom, što rezultira raspravama i što već zbog informacija koje se objavljuju u javnosti. Ovaj demokratski način izvještavanja vijesti obično je uzrok upada u privatnost i sukob interesa. U usporedbi s američkom slobodom tiska, Arapa ima drugačije. Medije u arapskoj naciji moderiraju današnje vlasti ponekad s zapovjedništvom islamskih svećenstva. Budući da arapskim zemljama vlada monarhija, medijima je neizmjerno izmanipulirana i cenzurirana crnom propagandom kako bi je začinili. Još uvijek postoje problemi s kojima se američka tisak susreće s arapskim medijima, ali ono što je bolje je da imaju slobodu objavljivanja bez strogog reguliranja.

BRAK

Obitelj je uvijek središnji dio društvene skupine u svim arapskim narodima; i uvelike se smatra primarnim sustavom sigurnosti društva. Međuljudski život Arapa uvijek je uključivao zadovoljenje potreba mladih ljudi, posebno djece, ali i bolesnih, starijih i fizički ugroženih građana. Uz spomenuto, za svakog je arapskog pojedinca važno da ostvari brak kako bi imao obitelj. U temi braka u arapskoj kulturi, ovo je događaj koji obilježava promjenu života mladenke kroz prihvaćanje, čast i blagoslov koji joj je društvo dodijelilo. Ovaj brak između muža i žene tada postaje ekonomski i društveni dogovor njihovih obitelji; a također i ritual koji seksualnu intimu čini legitimnom u društvu. Za Arape to znači više resursa jer okuplja ono što posjeduju obje obitelji.

Zakone o braku u Americi donosi državni režim. Na tradicionalnom američkom vjenčanju, bračni par izjavljuje svoju javnu izjavu o ljubavi i odanosti jedni drugima pastorom, svećenikom ili čak sucem koji je organizirao događaj. Taj se obred obično obavlja pred njihovim najbližim prijateljima i obitelji kao svjedoci toga običaja u životu, a ova praksa potječe iz starog rimskog razdoblja. Neka vjenčanja uključuju i svadbene tuševe, podvezice i bacanje buketa, razmjenu prstenova i drugo. Osim konvencionalne vrste braka, istospolni savezi postali su legalni i u nekim državama u Americi. Iako je brak također jedan od najiščekivanijih događaja u američkoj kulturi, društvo je također prihvatilo istinu da su neki parovi zajednički, što znači živjeti na jednom krovu i često se baviti predbračnim seksom, što obično rezultira iznošenjem djece van braka. Razvod je također uobičajen za bračne parove zbog praktičnog postupka, a zapravo se povećava kako istraživanja.

PROFESIJA

Politički princip koji kaže da grupi treba dati prednost više nego što je to bio pojedinac

stvarno bitna ideologija u arapskom društvu u usporedbi s Amerikancima. Ljudi u arapskim narodima više vole kolektivizam, dok se Amerikanci opredjeljuju za individualizam u kojem se cijeni vrlina samostalnosti i osobne neovisnosti.

Arapi odabiru obavljanje aktivnosti s grupom jer im to pomaže da postignu veće zadatke. Međutim, Arapi se u svom profesionalnom životu opisuju i kao dogmatični zbog činjenice da arapski zaposlenici obično odbacuju pomake u standardima postupaka svoje institucije. Dobra stvar u njihovom preferiranom radnom vijeku je to što vole uspostaviti pravila kao što su i odlazak na vrijeme kako bi im pomogli u obavljanju posla. Još jedna stvar je da njihova predanost radu također dolazi iz skladnih odnosa između njih, svojih kolega i njihovih poslodavaca i menadžera. Pored toga, kultura Arapa smatra se polikromnom gdje ljudi poštuju spontanost i fleksibilnost vremena.

Ali tada, Amerikanci će radije raditi samostalno aktivnosti jer se gura njihova granica omogućujući im da realiziraju ono što doista mogu učiniti. Jedno od vrijednih pitanja u vezi s američkim radnim organizacijama je da zaposlenici ili viših ili nižih radnih mjesta tretiraju jednako. Uprava je spremna saslušati prijedloge i pritužbe svojih radnika na različitim razinama. Ono što je za njih važno jest obaviti posao, a oni ne dopuštaju da njihov odnos sa suradnicima u velikoj mjeri utječe na ono što im je zadatak da rade na radnom mjestu, a to je ono što profesionalnost za američko društvo. Za razliku od Arapa koji su otporni na promjene, Amerikanci s druge strane otvoreno govore o tome. Međutim, ne vole da se prema njima vlada previše pravila i propisa. Svoje radno mjesto rade sa slobodom pa mogu biti učinkovitiji. Međutim, jedna je od njih važna činjenica da su Amerikanci jednobojni, što znači da vrijeme vide kao vrijedan resurs koji ne bi trebao biti bezvrijedan.

DJELA TERORA

Teškoća je također važno riješiti zbog razlike između Arapa i Amerikanaca. Za arapsko društvo terorizam znači intervenciju Amerike u poslove arapskih zemalja, posebno na pitanju arapskih kopnenih teritorija što je motivirano željom američke vlade da uspostavi i ostvari društveno-ekonomsko postojanje na arapskom području. Nasuprot tomu, Amerikanci terorizam doživljavaju kao pobune i bombaške napade islama kako bi izazvali strah američkim građanima motivirani sklonošću Arapa prema dominaciji u društvenom, političkom i duhovnom smislu koji se često pripisuje islamskom ekstremizmu.