Razlika između aerobne i anaerobne stanične respiracije

Stanično disanje je niz metaboličkih reakcija koje se događaju u stanicama kako bi se hranjive tvari pretvorile u molekulu male energije koja se naziva adenozin trifosfat (ATP).

Za aerobno disanje potreban je kisik kako bi se stvorila molekula energije ATP, gdje kao anaerobno disanje sintetizira ATP pomoću lanca transporta elektrona, s anorganskim molekulama osim kisika.

Anaerobna respiracija obično se naziva fermentacijom i u tom se procesu ne koristi kisik. Postoje dvije vrste fermentacije koje uključuju fermentaciju mliječne kiseline ili alkoholnu fermentaciju.

Fermentacija mliječne kiseline ponekad se događa u mišićnim stanicama kada nedostaje opskrba mišićnih stanica kisikom. Tijekom vježbanja možete osjetiti osjećaj pečenja, a to je posljedica stvaranja mliječne kiseline.

Stanice dobivaju energiju pohranjenu u hrani razbijanjem molekula šećera osim reakcijama posredovanim enzimima. Energija se dobiva učinkovitije u prisutnosti kisika kroz proces koji se naziva aerobnim disanjem. Kad nema kiseonika za razbijanje molekula šećera, neke ćelije su još uvijek u stanju proizvoditi energiju postupkom koji se naziva fermentacija ili anaerobno stanično disanje ili anaerobna glikoliza.

Određeni organizmi ne trebaju molekularni kisik za proizvodnju energetskih molekula nazvanih ATP. Ovi organizmi koriste ATP metaboličkim putem koji uključuje uzastopnu pretvorbu ugljikohidrata u djelomično oksidirani krajnji proizvod (i).

Na primjer, slobodne životne (ne-parazitske) jednoćelijske gljivice poput pivskog kvasca (Saccharomyces cereviseae) mogu fermentirati različite disaharide i monosaharide. U procesu fermentacije kvasca ili anaerobnog disanja najviše se šećera razgrađuje da bi se dobio etanol i ugljični dioksid.

S druge strane, aerobno disanje gotovo svi eukariotski i mnogi prokariotski organizmi ovise isključivo o neprekidnoj opskrbi molekulama kisika za održavanje života. To je katabolička reakcija koja teorijski daje 36-38 ATP molekula po glukozi tijekom staničnog disanja.

Pri aerobnom disanju kisik se uzima u organizam i koristi se kao terminalni akceptor elektrona u lancu prevoza elektrona. Pojavljuje se kao dio molekule vode na kraju aerobne reakcije.

U Krebsovom ciklusu ugljični dioksid se uklanja reakcijama dekarboksilacije, a vodikovi atomi se uklanjaju iz međuprodukata i prenose u kisik. Napokon, ugljični dioksid nastao u mitohondrijama se oslobađa kao otpadni proizvod u okoliš.

Stoga se ugljikohidrati razgrađuju u šećer, a zatim u ATP. Cjelokupni proces aerobnog disanja pokazat će sljedećom reakcijom.
C6H12O6 + 6O2 + 6H2O -> 6CO2 + 12H2O + energija